Ulazak u PDV: šta se menja prvog meseca
Ulazak u PDV ne menja to koliko zarađujete, ali menja koliko novca prolazi kroz vaš račun i koliko dokumentacije mora da bude tačna. Prvog meseca se najviše greši u dve stvari: u ceni prema klijentu i u tome što se PDV naplaćen od kupca potroši kao da je prihod. Ako to dvoje postavite dobro, ostatak je rutina koju vodi knjigovođa.
U sistem PDV-a ulazi se na dva načina: obavezno, kada promet u prethodnih dvanaest meseci pređe zakonski prag, i dobrovoljno, kada procenite da vam se to isplati i pre praga. Prvi slučaj nije izbor — prijava mora da se podnese u roku i tu nema prostora za odlaganje.
Dobrovoljan ulazak ima smisla kada većina vaših kupaca ima pravo na odbitak PDV-a, a vi imate velike ulazne fakture. Tada PDV koji plaćate dobavljačima prestaje da bude vaš trošak. Kada radite sa fizičkim licima, dobrovoljni ulazak vas u praksi samo poskupljuje.
Pragovi i pravila se povremeno menjaju, pa pre odluke uvek proverimo trenutni iznos i vašu strukturu kupaca. To je pitanje od pet minuta i rešava se telefonom.
Od dana ulaska u sistem, na svaku uslugu i robu dodajete PDV. Ako ste do juče fakturisali 100.000 dinara, sada fakturišete 100.000 plus PDV. Vaš prihod ostaje isti, ali račun koji kupac plaća postaje veći.
Za kupce koji su i sami u PDV-u to nije problem — oni taj PDV odbijaju. Za kupce koji nisu, vaša usluga je odjednom skuplja i to je razgovor koji treba da vodite pre nego što pošaljete prvu fakturu, a ne posle.
Ugovori koji glase „cena je 100.000 dinara" bez odredbe o PDV-u su najčešći izvor spora. U svaki novi ugovor stavite da je cena bez PDV-a i da se PDV obračunava u skladu sa zakonom. Za postojeće ugovore proverimo tekst pre prve fakture.
Ovo je najskuplja greška početnika u sistemu. PDV koji naplatite od kupca nije vaš prihod — vi ga samo držite do roka za plaćanje. Kada se on potroši na tekuće obaveze, u trenutku plaćanja obaveze nema novca, a kamata za kašnjenje teče od prvog dana.
Rešenje je banalno i radi: otvorite drugi račun ili štedni podračun i svaki put kada vam kupac plati fakturu, prebacite PDV deo tamo. Kada dođe rok, novac je već izdvojen. Klijentima koji ovo urade u prvom mesecu problem sa PDV-om se nikada ne pojavi.
Pazite i na obrnut slučaj: PDV se prijavljuje po izdatoj fakturi, ne po naplati. Ako kupac ne plati u roku, obaveza prema državi ipak postoji. Zato je kod dužih rokova plaćanja bitno da imate rezervu.
Ulaskom u sistem, dokumentacija prestaje da bude formalnost. Pravo na odbitak ulaznog PDV-a postoji samo ako je faktura ispravna i ako je stigla kroz predviđeni kanal. Faktura bez PIB-a, bez datuma prometa ili bez jasne specifikacije usluge nije osnov za odbitak.
Detaljnije o samom sistemu e-faktura pisali smo u odvojenom tekstu.
PDV prijava se predaje periodično — mesečno ili kvartalno, u zavisnosti od visine prometa — a rok za predaju i plaćanje pada oko 15. u mesecu za prethodni period. Za vas to praktično znači jedno: dokumentacija za prethodni mesec mora da bude kod knjigovođe do 5.
Faktura koja stigne 14. u mesecu za promet iz prethodnog meseca je uvek problem — nema vremena za kontrolu, a greška u prijavi se ispravlja izmenjenom prijavom. Zato klijentima šaljemo podsetnik pre roka i tražimo dokumentaciju rano, ne u zadnji dan.
Prve četiri nedelje su najosetljivije. Iz iskustva, ovo su greške koje se ponavljaju: faktura izdata bez PDV-a nakon datuma ulaska u sistem, potrošen PDV naplaćen od kupca, propušteno prihvatanje ulazne fakture i pogrešna poreska kategorija na fakturi ka inostranstvu.
Svaka od njih se ispravlja, ali svaka košta vremena. Ako nam se javite nedelju pre ulaska u sistem, prođemo kroz vaše fakture, ugovore i kalendar rokova, i prvi mesec prođe bez ispravki.
Ovaj tekst je opšte objašnjenje iz prakse, a ne poreski savet za vaš slučaj — pragovi, stope i pravila se menjaju, pa konkretne brojeve proverimo na vašoj dokumentaciji.
Prođemo kroz ugovore, fakture i rokove pre prvog obračuna, da prvi mesec ne završi izmenjenom prijavom.